Stadlerovim stopama kroz Bosnu

Na prvi dan mjeseca rujna naši Prijatelji maloga Isusa na čelu s našim župnikom i sestrom Paulom krenuli su „Stadlerovim stopama“ – molitvenim koracima“!Pridružili su se Prijateljima Maloga Isusa iz: Krašića Podravskih Sesveta, Kloštra Podravskog, Pitomače, Stenjevca, Samobora, Maksimira, Retkovca, Nove Vesi te sestrama Služavkama maloga Isusa koje su uz duhovnu pratnju našega župnika i vlč. Ivana Vučaka, župnika iz krašića sve organizirale. Uz kratka zaustavljanja na putu, i uobičajene procedure na graničnim prijelazima, stigli su u jutarnjem suncu okupano Sarajevo! Naši su se PMI i ostali hodočasnici smjestili u Katolički školski centar kod sestara KBLJ, te su se nakon jutarnje kave uputili pred Stadlerovu katedralu gdje je u 9 sati započeo susret i program. Svečanu misu služio je naš župnik, a zbor iz Krašića sa ostalim sestrama, bili su značajna glazbena pratnja. Župnik Tomislav znalački je i sa riječima divljenja, iznosio zanimljivosti iz Stadlerova života, jer bogatstvo iz života toga velikog čovjeka neizmjerno je, i uvijek zadivljuju novi sadržaji i saznanja iz njegova bogatog života i djelovanja, koji ga čine posebnim. Veličanstvena Euharistija, koja je svaki puta neprocjenjiva vrijednost Isusove žrtve, imala je svečani završetak na grobu Josipa Stadlera, gdje su svi, predvođeni don Pavom Jurišićem, postulatorom, gorljivo izmolili molitvu za proglašenje blaženim, Sluge Božjega, Josipa Stadlera, i učinili nezaobilaznu snimku oko zemnih ostataka Onog, koji je bio razlogom hodočašća. Nastavak dana poslije svete mise bio je ispunjen upoznavanjem i razgledanjem znamenitosti katedrale s kojom je sve nazočne vrlo dirljivo upoznao mons. Mato Zovkić. U bogosloviji ih je dočekao rektor i voditelj kauze, don Pavo Jurišić, i poslije u nadbiskupskom ordinarijatu ponovo kanonik vlč. Mato Zovkić. Dan je bio podijeljen i odlaskom na čuvenu Baščaršiju gdje su mnogi naši našli mjesto za objed uz ćevape, baklavu i naravno pravu kavu. Uslijedio je posjet crkvi Kraljice svete Krunice, zajednička pobožnost te molitva Drinskim mučenicama, a zatim posjet Domu Egipat, koji zbrinjava osmero djece štićenika, odnosno, sedam štićenica i jednog štićenika.Prije susreta sa njima molitvu u sestarskoj kapeli su predvodili naši PMI iz Bistre. Sutradan nakon zasluženog odmora ponovno su se sve grupe našle ispred crkve u Gromiljaku, čekajući početak Euharistije. Na svima se vidjela odmornost i svježina!.Euharistijsko slavlje predvodio je župnik iz Krašića, vlč. Ivan Vučak, a pjesmom razveselio zbor iz Krašića, predvođen s. Katarinom Penić Sirak. Riječi, kojima je opomenuo vlč. Ivan, imale su učinak preispitivanja vlastitog srca, u kakvom je stanju, što će ponijeti sa ovog hodočašća, turističku ili duhovnu vrijednost?!. Nakratko poslije svete mise moglo se posjetiti samostan i duhovni centar sestara u Gromiljaku, u kojem se vode mnoge duhovne obnove i seminari. Nakon oproštaja sa Gromiljakom, put je vodio u Vitez, u samostan sestara SMI, i također Dom sv. Josipa, za stare i nemoćne. U kapeli je sve dočekala s. Admirata, koja je svjedočila o obnavljanju samostana, nakon što je bio devastiran u ratu. Nakon dirljivog oproštaja sa sestrama put su nastavili prema Travniku, gdje su posjetili sjemenišnu gimnaziju, „Petar Barbarić“, koju vodi rektor, don Željko Marić. Nakon uvodnih riječi zastao je, a onda su svom snagom zabrujale orgulje sa pjesmom Petra Perice: „Zdravo Djevo“, koju su svi zapjevali uz naglašene emocije, ganuti sa suzama u očima. Također, vidno potresen, don Željko je nastavio uz riječi, kako je ova uzvišena pjesma, također i „Do nebesa nek se ori“, te mnoge druge, nastala ovdje, od autora, Petra Perice, đaka ovog sjemeništa. Znamo da je nevin odveden na otok Daksu i tamo strijeljanjem završio svoj mladi život. Kazao je da je u tijeku beatifikacija za njega, kao i za Slugu Božjega Petra Barbarića. U dahu su svi slušali dramatično svjedočenje don Željka, o 14- godišnjoj borbi vraćanja druge polovice otete zgrade biskupijskog sjemeništa, koju je izgradio Stadler. Svjedočio je o teškoćama, ali i velikoj samoprijegornoj ljubavi koja se ulaže za popravak, za postavljanje doličnih uvjeta, da sjemenište može funkcionirati. Na putu prema kući, čekao je još Maglaj i sv. Leopold Mandić, tj. svetište Njemu posvećeno. Dočekao ih je voditelj svetišta, dragi svećenik, i vrlo dojmljivo ispričao povijest i sva zbivanja sa svetištem, koje je izgradio svima dobro poznati don Anto Baković. Nakon zajedničke molitve pred relikvijama svetog Leopolda krenuli su kući s vidljivim zadovoljstvom i prepunim srcima Božje prisutnosti.

GALERIJA