Hodočašće Kristovom domovinom

Ove godine 18. veljače lijepa grupa od tridesetak naših župljana predvođenih župnikom i sestrama Paulom i Zvjezdanom, našim bogoslovom Zvonimirom i fra Nikolom te don Robertom, don Sinišom i velečasnim Vladimirom zaputili su se na veliko hodočašće u Isusovu domovinu. Ulazeći u autobus s velikim nestrpljenjem krenuli smo put Beča odakle smo imali let prema Tel Avivu. Tu su nam se priključili gospodin Mijo Rak vlasnik agencije i drugi hodočasnici koji su pošli s nama te velečasni Anđelo Maly, profesor na KBF-u koji je bio naš vodič. Po dolasku u Beč slavili smo svetu misu u našoj hrvatskoj misiji Am Hoff, razgledali katedralu te stari dio grada i popili kavu prije odlaska na aerodrom. Nakon dugotrajnih provjera poletjeli smo prema Izraelu kamo smo stigli u noćnim satima te već pomalo izmoreni smjestili se u hotel. Prvo naše jutro u Betlehemu, započelo je hodajući po rodnom mjestu našeg Kralja do Mliječne špilje. Prema pobožnoj predaji u njoj se je Sveta Obitelj sklonila prije bijega u Egipat. Dok je Marija dojila Isusa nekoliko kapi mlijeka palo je na pod te su stijene špilje pobijelile. Već stoljećima bračni parovi koji ne mogu imati djecu neovisno o tome bili oni kršćani, muslimani ili židovi, mole za zagovor Djevice Špilje mlijeka za liječenje problema neplodnosti. Također piju prah koji se struže sa stijena špilje. U fratarskoj kućici koja se nalazi neposredno prije ulaza u špilju, na zidu su pisma i fotografije brojne djece iz cijelog svijeta, koje u znak zahvale Gospi za porod, svjedoče o uslišanim molitvama. Srce Betlehema je velebna bazilika Isusova rođenja u kojoj se svaki dan slavi Božić. Zanimljivo je da su vrata ulaska u baziliku vrlo mala. Da bi u nju ušli moramo se sagnuti kako bi se s poštovanjem i poniznošću došli pokloniti malenom djetetu Isusu. Nakon sv. mise u crkvi sv. Katarine Aleksandrijske, s franjevcima smo se u procesiji, uputili upravo u špilju gdje se rodio. Na srebrnoj zvijezdi stoji natpis: „Ovdje je Djevica Marija rodila Isusa Krista“. Taj natpis objašnjava zašto nam je tamo bilo tako toplo i ugodno. Samo nekoliko desetaka metara nalazi se i špilja gdje je bio grob sv. Jeronima. Zatim je uslijedio razgled pastirskih polja u kojima se dogodio prizor iz evanđelja po Luki, 2, 8-20 kad je anđeo Gospodnji objavio pastirima da se rodio Spasitelj svijeta. Prizori su prekrasno oslikani u Crkvi Anđela koja je izgrađena u obliku beduinskog šatora. Stoljećima ranije, na ovom istom području, Boaz je prvi put susreo Rutu i tako započinje jedna od najljepših Biblijskih ljubavnih priča. Poslijepodne smo proveli u Ein Karemu. Šetajući od mjesta rođenja Ivana Krstitelja do kuće Elizabete i Zaharije, molili smo drugo otajstvo radosne krunice i došli vidjeti gdje su Marija i Elizabeta jedna s drugom podijelile radosnu vijest, Lk 1, 39 – 45. Sljedeći dan uputili smo se na Maslinsku goru. Kapela Uzašašća podignuta je na mjestu gdje Isus stajao prije nego što je uzašao na nebo, a crkva Očenaš na mjestu gdje je naučio apostole moliti. Na zidovima u crkvi i u predvorju, na keramičkim pločicama, nalazi se molitva Očenaša na mnogobrojnim jezicima pa tako i na hrvatskom. Poseban pogled na Jeruzalem imali smo na mjestu gdje je Isus plakao nad tim istim gradom, koji nije spoznao svoje povlašteno vrijeme, Lk 19, 41 – 44. Getsemanski vrt s bazilikom Muke Gospodinove koju je gradilo dvanaest naroda skriva posebno blago, kamen na kojem se Isus krvavim znojem znojio. Mnogi su bili dirnuti prisjećajući se Isusove smrtne tjeskobe. Potom smo se spustili do špilje gdje je Juda izdao Isusa i gdje su se apostoli sakrili kad je Isus bio uhićen. Posjetili smo i Gospin grob. Ušavši u stari grad Jeruzalem, zastali smo na ostatcima kupališta s pet trjemova na kojem je Isus učinio čudo ozdravivši čovjeka koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina, Iv, 5, 1-18. Odmah do njih nalazila se kuća Joakima i Ane, te se vjeruje da se ovdje rodila BDM. Svetu misu slavili smo u Kapeli bičevanja. Ovdje je započela Isusova muka. Ovdje je bio bičevan. Ovdje je stajao Poncije Pilat. Ovdje je započeo Isusov križni put ulicama Jeruzalema kojima smo i mi prošli došavši do Kalvarije. I danas nakon više od 2000 godina te iste ulice pune su glasne svjetine, meteža, buke, gužve što se osjeti čak i u bazilici Isusova groba. Posebna milost bila je dotaknuti mjesto gdje je stajao križ na kojem je Isus razapet te mjesto na kojem su Isusovo tijelo povijali nakon što su ga skinuli s križa. Na Jeruzalemskim ulicama, istovremeno možete vidjeti i ljepotu u različitosti boja, okusa, mirisa, nacionalnosti, vjeroispovijesti i kultura. U četvrtak smo na gori Sion, posjetili Dvoranu posljednje večere. Uz dvoranu, u samostanu je živio naš sv. Nikola Tavelić koji je umro mučeničkom smrću. Danas je dvorana pretvorena u džamiju proroka Davida. Sv. misu, ustanovljenje euharistije, slavili smo u crkvi koju su franjevci sagradili na mjestu gdje se prije nalazila pekara, a Crkva usnuća Marijina svjedoči o četvrtom slavnom otajstvu „koji je tebe Djevice na nebo uzeo“. Na obronku Siona nalazi se i crkva u spomen na trenutak kad je Petar zatajio Isusa. Spustili smo se niz stube kojima je Isus išao prema zatvoru u kojem je proživio svoje posljednje ovozemaljske sate prije muke. U tamnici smo slušali psalam 88 koji opisuje što je prolazio i kako se naš Gospodin osjećao. Zid plača ili zapadni zid, jedini je ostatak od Herodovog hrama u koji su dolazili i Isus, Marija, Josip i apostoli. Danas je to centralno religijsko svetište Židova. Žene se mole odvojene od muškaraca. Muškarci obavezno moraju imati kapicu na glavi kao podsjetnik da ima netko tko bdije iznad njih. Zid je prepun papirića ispisanih molitvama koje se pale na židovskom groblju i sa ostalim molitvama odlaze u prah, u dim, u nebesa. Vrhunac dana bio je odlazak na Isusov grob, mjesto Isusovog uskrsnuća. U petak nas je čekao put u pustinju. Jerihon poznat kao najstariji grad na svijetu, prvi je grad u koji su kao narod ušli Izraelci kad su došli u obećanu zemlju. U novom zavjetu ovo je područje poznato iz priče o Zakeju koji se popeo na smokvu kako bi u mnoštvu vidio Isusa i bilo je zaista posebno slušati na sv. misi upravo to evanđelje. Dok smo imali priliku jahati na devi, pogled nam je sezao do brda na kojem se nalazi samostan Gospodinove kušnje. Prema predaji Isus je ovdje imao prvu od tri kušnje kad je 40 dana boravio u pustinji. Ovdje, na brdu kušnje sotona je napastovao Isusa. A mi smo zahvaljujući Njemu, baš ovdje, nadomak tog brda, uživali ljepotu života i duša nam se odmarala u još jednoj u nizu mnogih potvrda, da nas Bog neizmjerno ljubi. To vrijedi i za tebe gdje god se sad nalaziš i kako god da se osjećaš. Ta Ljubav je dovoljna i sve pobjeđuje, a mi bismo je samo, poput Zakeja, trebali tražiti i povjerovati u nju. Na rijeci Jordan gdje se krstio Isus, obnovili smo krsna obećanja. Zatim smo posjetili Qumran, mjesto zajednice Esena. Neki su smatrali da je Ivan Krstitelj pripadao njihovom krugu. Tu se nalaze arheološki ostatci i špilje u kojoj su pronađeni svitci među kojima je i knjiga proroka Izaije u dva svitka, zajedno duga sedam i pol metara. To je najstariji cjeloviti rukopis jedne biblijske knjige, a ti svitci nakon mnogo stoljeća, pronađeni su zahvaljujući jednom pastiru koji je krenuo u potragu za svojom izgubljenom ovcom. Ovaj kraj poznat je i po Mrtvom moru koje se nalazi 400 m ispod razine Sredozemnog mora i u kojem smo se, namazani ljekovitim blatom, uvjerili da zbog velike slanoće, ne možemo potonuti. Prije povratka u Betlehem, navratili smo u Betaniju gdje su živjeli Isusovi prijatelji Lazar, Marta i Marija i koje je volio posjećivati. Spuštajući se u Lazarov grob, razmišljala sam, ako je Isus mogao oživjeti Lazara od mrtvih (Iv 11, 1 – 44) i ako vjeruješ da s njim opcija nemoguće ne postoji, onda sve zapravo postaje vrlo jednostavno. U subotu smo prvo posjetili Emaus koji se štuje kao mjesto gdje Isus susreće svoje učenike i gdje su se počele osnivati kršćanske zajednice. Vožnja do Jaffe dovela nas je do panorame Tel Aviva uz Sredozemno more. Ovo mjesto poznato je po djelovanju sv. Petra koji je uskrisio djevojku Tabitu nakon što je oboljela i umrla. Kad se to doznalo mnogi su povjerovali u Gospodina, Dj 9, 36-43. Zašto ne bismo i mi? Slijedeći grad u kojem smo se zaustavili bio je Haifa u kojem se nalazi samostan Stella Maris što u prijevodu znači Zvijezda mora, a koja se nalazi na brdu Karmel, vinogradu Gospodnjem. To mjesto značajno je zbog 9. stoljeća prije Krista i proroka Ilije koji je boravio na ovom brdu i njemu u čast sagrađen je samostan. Zove se Stella Maris, jer je to ime i svjetionika koji se nalazi na najvišoj točki ovog grada. Prema predaji, prorok Ilija često se dolazio ovdje moliti. Crkva je napravljena iznad spilje u koju je dolazio. Nadahnuo je brojne posvećene osobe, posebno sv. Ivana od križa i sv. Tereziju Avilsku na pisanje brojnih duhovnih djela. Haiffa je poznat i po jedinstvenim Bahajskim vrtovima u svijetu. Zatim nas je čekao Nazaret, grad Isusovog djetinjstva u kojem smo prvo zastali na vrelu gdje je Marija kao djevojčica, a kasnije kao majka, sa svim drugim djevojkama i ženama u mjestu, dolazila po vodu. Sv. misu slavili smo u Crkvi sv. Josipa gdje je nekada bila njegova radiona i gdje je živjela sv. Obitelj. Nasuprot ulaznih vrata pravo je iznenađenje bilo vidjeti sliku Gospe Sinjske. Stotinjak metara dalje, došavši pred velebnu baziliku Navještenja, unutar zidina koje gledaju prema bazilici, uz mnoge druge, nalazi se mozaik hrvatskog nacionalnog svetišta Marije Bistrice i mozaik Gospe Kondžilske iz BiH. Bazilika Navještenja izgrađena je, jer je upravo ovdje anđeo Gospodnji navijestio Mariji i riječ je tijelom postala. Njezinim: “Evo službenice Gospodnje i neka mi bude po riječi Tvojoj” započelo je spasenje svijeta. Ispod crkve se nalaze izvorni temelji koji svjedoče kako je to bilo nekada. Nedjelja u Svetoj Zemlji bila je posebno dirljiva za bračne parove koji su u Kani Galilejskoj obnovili bračne zavjete prisjetivši se kako je Isus ovdje, na svadbi, učinio svoje prvo čudo pretvorivši vodu u vino. Na Taboru, na visini od 588 m, okruženi prekrasnim pejzažom koji je između ostalog, obogaćen mirisom raznih biljaka, zamišljali smo Isusa, Petra, Ivana i Jakova koji su u noći Preobraženja posjetili ovu goru na kojoj se Isus preobrazio i svoju nam slavu objavio. Razmišljali smo o Isusovom, ali i o mogućnosti našeg preobraženja. Zanimljivo je da je svod bazilike napravljen od slavonske hrastovine koju je darovao grof Eltz iz Vukovara. Nestvarno lijepo bilo je voziti se po Genezaretskom jezeru na kojem je Isus hodao po vodi i prisjećanje na oluju koju je smirio, Mt, 14, 22-33. Uz Izraelsku, vijorila se i hrvatska zastava. Nakon Gore Blaženstva na kojoj je Isus na sažeti način izrekao bit evanđelja, stigli smo u Kafarnaum. Danas postoje ostatci sinagoge u kojoj je Isus čitao. Na stupovima se mogu vidjeti tipični elementi židovstva kao što su npr. nar i grožđe. Na mjestu gdje je sada crkva, u Isusovo vrijeme bila je Petrova kuća gdje je Isus zalazio, naučavao i ozdravio Petrovu punicu. U crkvi Petrova primata sjetili smo se Isusovih riječi: “Ti si Petar stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju”. Sv. misu slavili smo u blizini kamena s kojeg je prema predaji, Isus podijelio Petru prvenstvo i upitao ga: „Ljubiš li me?“, Iv, 21,17-18. Uslijedilo je zadnje noćenje u Nazaretu prije povratka kući. Ne mogu se oteti dojmu da je Isusova domovina i moja domovina. Tvoja. Naša. Ne osjećaš se kao stranac bez obzira da li si tamo došao prvi put ili ne, jer sve u što vjeruješ i što nastojiš živjeti, gdje god te Božja providnost odvela, počelo je tamo. Sad razumijem rečenicu koja stoji u planu hodočašća putničke agencije „Smisao života“: „Doći u Svetu Zemlju vraćanje je korijenima, upoznavanje vlastitog identiteta.“ Voljela bih da se plodovi boravka u Izraelu očituju u svakom području mog života i života ostalih hodočasnika, kako bi i oni koji tamo nisu imali priliku fizički biti, preko nas primili ono što im je potrebno. A naš Bog je vrlo kreativan i uvijek nađe načina kako će nas upotrijebiti. Samo trebamo biti otvorena srca.

GALERIJA