Hodočašće u Lurd

Nakon dugo isčekivanja konačno je došao i taj dan, dugo i željno iščekivano hodočašće župe Sv. Nikole – Bistra, Majci Božjoj Lurdskoj. Za veći dio hodočasnika ovo je bilo prvo hodočašće u Lurd i neizmjerno smo se radovali susretu sa Gospom Lurdskom, kao i svim ostalim planiranim destinacijama na ovome šestodnevnom hodočašću. Pjesmom i molitvom smo započeli hodočašće, moleći se Blaženoj Djevici Mariji, ali i drugim svecima i sveticama Božjim, posebno onima čija smo svetišta planirali posjetiti na ovom hodočašću. Krenuli smo kasno navečer 29/04 i nakon vožnje kroz Sloveniju i Italiju, u rano jutro 2. dana stigli u Milano. Posjetili smo veličanstvenu katedralu Uznesenja Blažene Djevice Marije te razgledali uži centar grada. Naravno, iskoristili smo priliku za kratku kupnju te ispijanje prave talijanske kavice na nekoj od predivnih Milanskih terasa koju su neki platili čak 9 eura po kavi, što je oko 65 kuna te se još jednom uvjerili koliko je naša lijepa domovina prelijepa i predobra! Krenuli smo dalje sa okusom talijanske kave na nepcima kroz predivne krajolike sjeverne Italije te južne Francuske prema Avignonu. Kroz nepregledne vinograde i polja lavande, koja nažalost još nije procvala u rano popodne smo stigli u Avignon. Ovaj lijepi grad nosi naziv i Vatikan Sjevera jer su u njemu u 14. stoljeću 70 godina stolovali pape. Poslije panoramskog razgledanja grada, najimpresivniji je bio pogled na most Saint Benezet koji sada više ne vodi nikamo, odnosno vodi preko pola rijeke Rhone. Most je izgrađen u 12. stoljeću, a više puta je oštećen te je od izvorna 22 ostalo samo 4 luka. Nosi ime po pastiru koji je, poslan od Boga, sišao sa planine da izgradi ovaj most. Imali smo veliku milost da, skupa sa našim župnikom vlč. Tomislavom, slavimo sv. Misu u najvećoj i najvažnijoj gotičkoj građevini na svijetu, papinskoj palači u Avignonu To je ujedno bila i prva sv. Misa na našem hodočašću, a mi smo u tome vidjeli veliku milost i simboliku, posebno za našeg župnika. Još smo se kratko zadržali u Avignonu, kupili suvenire te se potpuno opušteni i sretni kao djeca zabavili na vrtuljku i klackalicama u parkiću. Hodočašće smo nastavili vožnjom prema Nici i svetištu Sv. Maximina, gdje se nalaze relikvije sv. Marije Magdalene gdje smo stigli u večernjim satima te smo odmah posjetili baziliku i pomolili se zajednički, a i osobno sv. Mariji Magdaleni. Slijedila je večera te prijeko potrebni odmor nakon skoro 24 sata provedenih u autobusu. Prvog svibnja, smo blagdan sv. Josipa radnika započeli sa sv. Misom u bazilici Sv. Maximina iznad kripte s relikvijama sv. Marije Magdalene te u osobnoj molitvi pred samim relikvijama. Mislim da je teško i zamisliti ljepši početak još jednog hodočasničkog dana. S pjesmom i molitvom na usnama te sa redovitim usputnim „čitanjem“ smo nastavili prema našem krajnjem odredištu Lurdu. U večernjim satima, nimalo iznenađeni da je Gospa odabrala ovo predivno mjesto za svoje poruke nama ljudima stižemo u Lurd. Gradić veličine Zaprešića, smjestio se između šumovitih obronaka Pirineja na samom jugu Francuske nedaleko od Španjolske granice. Jedva smo čekali stati pred našu dragu Gospu, brzo smo se smjestili u hotel, željno iščekujući da što prije krenemo prema svetištu i mjestu ukazanja Blažene Djevice Marije. Ulaskom u svetište, kojim dominira veličanstvena bazilika sagrađena iznad špilje ukazanja, zaboravili smo sve što smo čitali i slušali o Lurdu jer je to predivno svetište neopisivo riječima, može se jedino osjetiti srcem i dušom. Mene je preplavio osjećaj miline i neopisivog ushićenja te neobičan osjećaj mira i sreće. Ushićenje i toplina oko srca bili su sve veći što smo se više približavali mjestu ukazanja gdje smo se bez riječi bacili na koljena i dugo ostali u tihoj osobnoj molitvi svatko za sebe. Imao sam osjećaj da bi mogao beskonačno dugo tako klečati i moliti bez imalo umora u koljenima, ali trebalo je krenuti dalje sa obilaskom a poseban doživljaj je bio navečer promatrati procesiju, sa Gospinim kipom i upaljenim svijećama, koja je poput vatrene rijeke vijugala do mjesta ukazanja i Bazilike Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije. Neizmjerno smo se radovali idućem danu, kada ćemo i sami biti sudionici svih lurdskih pobožnosti i procesija te kupanja u vodi na izvoru, kojega je Gospa ostavila kao vidljivi znak ukazanja sv. Bernardici u Lurdu. Svaki od 3 predivna dana u Lurdu smo započinjali slavljem svete mise. Prvi dan u Bazilici Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije, drugi dan u kapeli sv. Ane, a treći dan koji je ujedno bio i oproštaj od Gospe Lurdske u predivnoj kripti bazilike. Posjetili smo mjesto rođenja sv. Bernardice, zatvor gdje je živjela te crkvu gdje je krštena i gdje je primila prvu svetu pričest. Aktivno smo sudjelovali u veličanstvenim procesijama sa Presvetim i večernjoj procesiji sa svijećama i kipom BDM, te smo imali križni put sa zavjetnom svijećom naše župe koju smo zapalili na nakane cijele župe i župljana. Poseban osjećaj i milost je bilo kupanje u bazenima sa Lurdskom vodom koje je naravno svatko doživio osobno sam za sebe te ne bi bilo lako takvo što opisati riječima. Jako nam se dojmila briga o bolesnicima i veliki broj volontera iz cijeloga svijeta koji nesebično pomažu bolesnicima, a i svim drugim hodočasnicima kojima je pomoć potrebna. U petak 04/05 poslije sv. Mise i doručka, pomalo sjetni i puni dojmova, sjedinjujemo se s našim autobusom koji nam je već pomalo nedostajao i krećemo doma svatko sa svojim doživljajem Lurda i Majke Božje Lurdske. Doživljajem koji ćemo ostaviti neispričanim, samo ćemo reći kao u poznatoj domoljubnoj hrvatskoj pjesmi: Dođi da vidiš , dođi da se diviš i poželjeti ćeš da se vratiš na ovo sveto mjesto prepuno milosti i Božje prisutnosti. Opraštamo se od Lurda i vozimo se nazad prema Nici, a usput posjećujemo i lijepi srednjovjekovni gradić Carcassonne. Predvečer stižemo do Sv. Maximina, gdje smo prenoćili u istom hotelu kao i na dolasku, a u subotu ujutro zadnjeg dana našega hodočašća smo se kako to i priliči svetom misom oprostili i od sv. Marije Magdalene u njenoj bazilici te nastavili prema Nici gdje smo stigli nešto prije podne. U Nici, predivnom gradu na Azurnoj obali, smo posjetili gradsku plažu, tržnicu i naravno katedralu sv. Reparate, a nismo odoljeli niti iskušenje da isprobamo pečenoga zeca, popijemo kavu, pojedemo sladoled ili popijemo neko piće na romantičnim terasama ovoga lijepoga grada prepunoga blještavila i luksuza, koje je vidljivo u svakom kutku. Ovaj zadnji dan našega hodočašća nastavljamo u sličnome raskošnom tonu posjetom parfumeriji Fargoland, gdje su se nakon upoznavanja sa procesom proizvodnje parfema skupljali možda i zadnji euri i kupovali parfemi i ostali proizvodi. Konačno su i djevojčice , ženice, a i bake došle na svoje. Kod ove parfumerije smo se i okrijepili kako samo mi Bistrani znamo te uvidjeli da imamo hrane i pića (knjiga) dovoljno da možemo bez brige ostati još tjedan dana u Francuskoj, ali smo ipak odlučili nakon ove okrijepe i poneke pročitane knjige krenuti dalje domu svom. Putem smo panoramski razgledali Monaco, Monte Carlo kao i još neke luksuzne destinacije koje su nas ostavile bez daha. Lagano se spuštala i posljednja noć ovog našeg hodočašća, a mi smo tjelesno umorni, ali duhovno okrijepljeni zbrajali dojmove, ali smo i taj uzbudljivi dan priveli kraju uz molitvu i pobožne pjesme, kako i priliči jednome ovakvom hodočašću. Na hodočašću smo u više navrata razmatrali *SMISAO ŽIVOTA* a tako se zove i agencija kojom smo putovali na ovo nezaboravno hodočašće. Slobodan sam na kraju ovoga teksta iznijeti svoje osobne zaključke koji nisu stavovi grupe niti agencije. Razmišljajući o smislu života, a uzimajući u obzir luksuz Nice, Monte Carla a posebno Monaca te ih uspoređujući sa jednostavnošću i pobožnošću Sv. Bernardice i njene obitelji te porukama Majke Božje Lurdske, pitam se zašto trebamo toliko materijalnoga, toliko kuća kada možemo boraviti samo u jednoj, toliko auta kada možemo voziti samo jedan i u konačnici, zašto imamo toliko ručaka kada možemo pojesti samo jedan? Iskreno mislim da je smisao života sadržan u Gospinoj poruci Sv. Bernardici: pokora, pokora, pokora i u poruci ispisanoj u bazilici u Lurdu: Preko Blažene Djevice Marije k Isusu, a ja bih dodao i preko svih ostalih svetica i svetaca Božjih k Isusu, koji je jedini smisao života i samo on može ispuniti prazninu u našim srcima i dušama, dok sva materijalna bogatstva tu prazninu mogu samo povećati i na kraju nas odvesti u ponor grijeha i materijalizma, iz kojeg nema spasa. Marko Dragić

GALERIJA

Hodočašće mladih u Katedralu

Na nedjelju Dobrog Pastira, 22. travnja 2018., kada Crkva osobito moli za duhovna zvanja, i naši su mladi sada već tradicionalno hodočastili u Zagrebačku katedralu. Okupljeni zajedno u Kristu sa mladima iz cijele nadbiskupije, slavili smo sv. misu koju je predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Njegova propovijed podsjetila nas je da nas Bog najbolje poznaje i da svoj smisao možemo pronaći samo u Njegovoj blizini u kojoj nam se bezuvjetno daje, ali poštuje i našu slobodu. Kardinal Bozanić ohrabrio nas je da budemo ustrajni u dobru i pozvao mlade da se otvore pripremama za Susret hrvatske katoličke mladeži koji će se 2020. održati u Zagrebu. Simbol tog susreta u obliku križa, na početku euharistijskog slavlja, u ulaznoj procesiji unijeli su animatori zagrebačke nadbiskupije među kojima je bio i naš Kiki. Kardinal je ukazao na važnost svećenika koji u svojoj župi otvaraju prostor mladima. Zahvalni što smo upravo mi među onima koji imaju tu milost uz svog župnika, vlč. Tomislava Kralja rasti u vjeri, po završetku sv. mise, zajedno s kardinalom, molili smo na Stepičevu grobu. Uslijedilo je druženje u dvorištu Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa koncertom duhovne glazbe, jer tko pjeva, dvostruko moli. Jelena Karačić

GALERIJA

Godišnji susret Prijatelja Malog Isusa

Susret Prijatelja Malog Isusa održan je u subotu 21.4. 2018. u Požegi i u Velikoj. Cijelu godinu su Prijatelji Malog Isusa čekali svoj susret! Počeo je veselo uz molitvu krećući svatko iz svojeg mjesta s nestrpljenjem očekujući dolazak na odredište u Požegu, grad u kojem se Sluga Božji, Josip Stadler školovao u nižim razredima gimnazije i živio u nadbiskupskom sirotištu. Crkva Sv. Lovre bila je početak našega susreta jer se baš u njoj mali Josip svakodnevno molio. Nakon prigodnog molitvenog programa, koji je predvodio vlč. Tomislav Kralj sa PMI iz župe sv. Nikole u Bistri, formirali smo procesiju te se uputili prema katedrali sv. Terezije Avilske, uz molitvu Krunice Malog Isusa gdje smo slavili svečanu euharistiju. Misu je predvodio vlč. Željko Faltak, privremeni upravitelj župe sv. Ivana Krstitelja u Zagrebu, a koncelebrirali su vlč. Robert Kupčak, župni vikar u katedrali sv, Terezije Avilske, vlč. Tomislav Kralj, vlč Mario Dukić iz župe Sv Pavla, Zagreb. Bile su tu s. Petra Marijanović poglavarica zagrebačke provincije, s. Ana Marija Kesten ravnateljica Društva, s. Emanuela Pečnik pročelnica za DPMI zagrebačke provincije, s. Mirjam Dedić pročelnica Vijeća za promicanje duhovne baštine utemeljitelja SMI, SB Josipa Stadlera, te mnoge druge drage nam časne sestre. U propovjedi nas je vlč. Faltak podsjetio na dragog nam Utemeljitelja Slugu Božjeg Josipa Stadlera, te njegovu časnu, predanu i odanu službu, na njegov nesebičan rad i na ostavštinu koju nam je ostavio. Njegova ostavština, su između ostalog, i sestre Služavke Malog Isusa koje djeluju sve do danas, a mi Prijatelji Malog Isusa njihova smo „produžena ruka“ u svijetu, njima i Malom Isusu na službu. Njegova propovijed bila je o Sluzi Božjem Josipu Stadleru – svjetiljci koja svijetli. U ovoj jubilarnoj godini, teško je zaboraviti rad Utemeljitelja Sluge Božjeg Josipa Stadlera. Svjetlo je to koje nas vodi iz tame. Također je u svojoj propovjedi objasnio i važnost prijateljstva – „Vas sam odabrao za prijatelje“ koje je bit postanka Prijatelja Malog Isusa, nit poveznica i bitna uloga u našem kršćanskom životu. Nakon svete pričesti slijedio je svečano primanje 22 nova člana iz Dalja, Samobora, Zagreba, Pitomače, Kloštra Podravskog i Podravskih Sesveta. Novi članovi su spremno izgovorili svoju molitvu te nakon toga, uz blagoslov vlč. Željka Faltaka, primili medaljicu i Statut DPMI. Nakon toga smo svi zajedno ponovili i potvrdili svoja obećanja. Misu su svojim pjevanjem animirali PMI iz Krašića pod vodstvom s. Katarine Penić –Sirak. Nakon sv Mise bili smo u mogućnosti razgledati Riznicu Požeške Katedrale, kao i Dijecezanski muzej. Nakon pauze, susret se nastavio u mjestu Velika, u dvorištu župne crkve Sv Augustina. Otvorena je prva Stadlerijada– igre koje su povezale sve sudionike iz svih mjesta Zagrebačke provincije SMI gdje su aktivni Prijatelji Malog Isusa. Sve je osmišljeno tako da mogu svi sudjelovati, da se svi mogu zajedno družiti i međusobno se što više povezati i upoznati. Kako je lijepo bilo vidjeti sudionike godišnjeg susreta Prijatelja Malog Isusa koji su pod krošnjama u perivoju župne crkve sjedili na klupama izmiješani (svaka župa ima svoju boju majica), te bodreći svoje i sve timove zajedno. Uz smijeh, znanje i naravno sreću, pobijedila je ekipa župe sv. Pavla iz Zagreba – Retkovec. Svi su bili sretni, jer pobijedili su Prijatelji Malog Isusa. Stadlerijaduje zaključila s. Petra Marijanović poglavarica zagrebačke provincije, uručivši pobjednicima pehare, i svim ostalim sudionicima medalje. Potom je zahvalila i na gostoprimstvu vlč. Mariu Saniću, mjesnom župniku te sestrama organizatoricama i voditeljicama: s. Emanueli Pečnik, pročelinci Vijeća DPMI te članicama Vijeća: s. Kristini Maslać, s. Jeleni Burić i s. Moniki Maslać. Slavlje predivnog susreta i druženja završeno je u crkvi sv. Augustina, uz Blagoslov s Presvetim koje je predvodio vlč. Mario Sanić, domaći župnik. Puna srca, Prijatelji Malog Isusa krenuli su svojim domovima, svojim svakodnevnim obavezama – ojačani svjetlošću Josipa Stadlera i obnovljenom snagom prijateljstva i povezanosti.

GALERIJA

Zlatni pir Stjepana i Štefice Drviš

Na treću vazmenu nedjelju u našoj župi sv. Nikole biskupa sveta misa u 11 sati bila je posebno svečana i proslavljena je u radosnom slavljeničkom tonu. Naime, 50 godina braka, popularni zlatni pir proslavili su Štefica i Stjepan Drviš iz Donje Bistre. Svoje da izrekli su 13. 4. 1968 pa su ovim slavljem htjeli zahvaliti Bogu za milost bračnog života i obilje Božjih darova kojima ih je On pratio u životu u svim životnim situacijama, posebno zahvaljujući i moleći za svoje sinove i unučad. Misu na kojoj su slavljenici Štefica i Štjepan obnovili svoje zavjete predslavio je naš župnik, okupila se i brojna obitelj i kumovi, a mnogi od njih nisu skrivali suze radosnice. Štefica i Stjepan u svojih su 50 zajedničkih godina posebno ponosni na svoju obitelj te na međusobno slaganje i poštivanje. Slavlje započeto pred Božjim oltarom nastavilo se u obiteljskom zajedništvu zajedničkim ručkom i druženjem uz prisjećanje na 50 minulih godina zajedničkog života uz obilje dobrih i lijepih želja za buduće dane.

GALERIJA

PMI proslavili Blagovijest

Kako je ove godine svetkovina Blagovijesti liturgijski prebačena na 9. travanj kada smo blagoslovljeniji i ljepšim vremenom mjeseca travnja ove su godine naši PMI svoj blagdan proslavili u zajedništvu s dragim gostima Prijateljima Maloga Isusa i sestrama Služavkama Maloga Isusa iz Samobora i zagrebačke Nove Vesi. Nakon kratkog razgledavanja župne crkve i križnog puta na obroncima oko same crkve naši su se gosti uputili na zajedničko polusatno klanjanje razmatrajući o iskustvu milosti u slušanju, strahu i odgovaranju koje je Marija kao lik vjere duboko pohranila u svojem srcu. Nakon Euharistijskog klanjanja uslijedilo je Euharistijsko slavlje koje je uz koncelebraciju župnika predslavio vlč. Martin Krizmanić kapelan u župi sv. Blaža, također Prijatelj Malog Isusa. U svojoj propovjedi vlč. Martin progovorio je o Mariji – prvoj ženi koja je Bogu rekla „da“, te naglasio kako Bog dolazi u nesavršeno vrijeme u našu svakodnevnicu. Riječi koje Bog upućuje Mariji: „Raduj se milosti puna jer Gospodin je s tobom“ nama progovaraju i danas: Raduj se jer si ti Božji sin i Božja kćer, raduj se čovječe jer zato si rođen! Radost je trenutak kada nam je Bog blizu. Duboka radost – prisutnost Boga među nama. Ne bojte se, jer Bogu ništa nije nemoguće! Nakon svečanog euharistijskog slavlja nastavili smo zajedničko druženje u župnom pastoralnom centru, uz ugodan razgovor i okrijepu koju su pripremile vrijedne ruke naših članica PMI iz Bistre.

GALERIJA

Hodočašće kroz svetišta Italije

Svu ljepotu života koju nam daje Uskrsli Spasitelj osjetilo je 65 hodočasnika sa vlč. Tomislavom Kraljem krenuvši iz župe sv. Nikole biskupa Bistra od 1. do 5. travnja na hodočašće u Italiju. Po dolasku u Loreto kao našim prvim odredištem, ostali smo zadivljeni razgledom povijesnog središta i veličanstvenom bazilikom iza koje pogled seže na Jadransko more. No pravo bogatstvo nalazi se unutar bazilike – predivna, skromna kućica iz Nazareta u kojoj je rođena i živjela Blažena Djevica Marija. Prema predaji kućica je čudesno prenesena iz Galileje najprije na naš Trsat, a potom u Loreto. Velika je milost na Uskrsno jutro osjetiti tišinu Nazaretske kućice i ispuniti je molitvom iz srca. Tu u kripti bazilike slavili smo svetu misu s nakanom za naše obitelji. Putovanje smo nastavili prema San Giovanni Rotondu. Bili smo smješteni u istoj ulici, zapravo nasuprot ustanove pod nazivom „Dom za olakšanje patnje“ koja je ispunjenje čežnje sv. Padre Pia da se izgradi bolnica u kojoj bi se mogli liječiti svi ljudi bez obzira na rasu, vjeru i nacionalnost. Fascinantno je da je to danas jedna od najsuvremenijih bolnica u Italiji u kojoj radi 500 liječnika, a samo je jedna od primjera kako je Bog na čudesan način djelovao u životu poniznog kapucina. Razgledom svetišta i stare crkve Santa Maria delle Grazie u kojoj je sv. Padre Pio godinama ispovijedao i slavio euharistiju, slušali smo o plodovima njegove ljubavi prema Bogu i kušnjama koje je u ime te iste ljubavi strpljivo podnosio. Prvotna crkva je zbog mnoštva hodočasnika postala premala, pa je do nje dograđena veća bazilika, a kasnije i treća velebna bazilika koja ima 6000 sjedećih mjesta što svjedoči o snažnom djelovanju sv. Padre Pia i potrebi sve većeg broja ljudi da se s pouzdanjem utječu njegovom zagovoru. U kripti te velebne bazilike, u predivnim mozaicima ukrašenom molitvenom crkvenom prostoru, nalazi se stakleni sarkofag s tijelom sv. Padre Pia. Imali smo priliku otići i do obližnjeg Monte Sant’ Angela, jednog od velikih hodočasničkih odredišta iz srednjeg vijeka koje je prema tradiciji posvetio sv. Mihael arkanđeo. Nakon ukazanja u mističnoj špilji i pomoći stanovnicima ovog mjesta kroz povijest, arkanđeo Mihael postao je zaštita i zagovor velikog broja ljudi na zemlji. Naše se hodočašće potom nastavilo prema Pietrelcini, rodnom mjestu sv. Padre Pia. Miroljubljivi gradić svojim uskim, kamenim uličicama doveo nas je do rodne svečeve kuće. Bila je jednostavna i skromna kakav je bio i on sam. Pravo iznenađenje bilo je slušati o sv. Padre Piu od gvardijana samostana, franjevca kapucina koji ga je osobno upoznao kad je bio dijete poklonivši našem župniku na sveopće oduševljenje, svoju fotografiju s njim. Da naša radost bude potpuna, poljubili smo relikviju Sv. Padre Pia. Riječ je o rukavici s kojom je svetac prekrivao stigme na rukama. Slijedeće odredište bio je Montecassino, jedan od najvažnijh kulturnih i duhovnih središta koje je osnovao sv. Benedikt na 500 m nadmorske visine. Benediktinski samostan u kojem su zidovi debljine 3 m i visine 50 m, odiše geslom Ora et labora što u prijevodu znači moli i radi. Redovnici su 8 sati dnevno radili, 8 sati molili i 8 sati se odmarali. Sestra sv. Benedikta, sv. Skolastika, u svemu je nasljedovala svoga brata, pa je zato Benedikt osnovao i ženski red Benediktinke. Jednom sam negdje pročitala da Bog kad želi učiniti velike stvari izabire muškarca, a kad želi učiniti nemoguće stvari izabire ženu. Sv. Rita s čijem smo se životom također upoznali ovih dana posjetivši grad Casciu i baziliku u kojoj je njeno neraspadnuto tijelo, svakako je najbolji primjer da sve možemo u Onome koji nas jača i da Bogu ništa nije nemoguće. Kao kruna svih primljenih blagoslova svoje smo hodočašće završili zadobivanjem potpunog oprosta u Porcijunkuli u Asizu. Svaki dan s vlč. Tomislavom Kraljem slavili smo svetu misu uz ministrante, čitače i ZM Note Ljubavi. Na hodočašću smo imali i pratnju uz stručno vodstvo vjeroučitelja Tomice Krušlina iz Pregrade i molitvenu podršku naših časnih sestara Marte i Paule, te bogoslova Luke i Kristijana. Nije izostalo ni dragocjeno slobodno vrijeme za osobnu molitvu. Nakon što smo se družili sa povećom ekipom svetaca i obišli tolika polja milosti čije plodove ćemo tek prebirati po srcu, kratak sadržaj stane u jednu rečenicu – Život je lijep. Jelena Karačić

GALERIJA

Uskrs

Svetkovinu Kristova Uskrsnuća, naš najveći blagdan i ove je godine proslavljen svečanim misnim slavljima na kojima se okupio velik broj vjernika. Rane svete mise u kapelama i župnoj crkvi predslavili su don Mladen Delić i naš župnik razmišljajući s okupljenim župljanima o otajstvima naše vjere i Kristovoj pobjedi nad grijehom, zlom i smrću. Nakon ranih misa uslijedio je i tradicionalni uskrsni blagoslov jela. Centralno misno slavlje u 11 sati u župnoj crvi predslavio je fra Josip Ivanković naglasivši da je ovo slavlje života i radosti te da nas Uskrsli Krist sve zajedno poziva da pođemo za njim prema svome Uskrsu!

GALERIJA

Vazmeno Trodnevlje

Sveto Vazmeno trodnevlje započeli smo na Veliki četvrtak slavljem mise Večere Gospodnje.Ta misa spomen je na Isusovu Posljednju Večeru zato je posebno važna i svečana. Kad se zapjeva Slava Bogu na visini sva zvona u crkvi i u tornju zvone a nakon toga šute sve do objave Uskrsnuća u Vazmenom Bdijenju. Znak je to da je Isus uhvaćen u Maslinskom vrtu i odveden na sramotno suđenje. Nakon propovijedi svećenik pere noge dvanaestorici župljana na spomen kako je Isus apostolima oprao noge i dao Zapovijed Ljubavi. Misa završava prijenosom Presvetog oltarskog Sakramenta iz Svetohraništa na drugo prikladno mjesto gdje se vjernici nakon mise ostaju klanjati i moliti. U našoj župi molitveno bdijenje predvodili su članovi Pastoralnog vijeća i Mješoviti zbor, te naši mladi. Misa Večere Gospodnje dan je i trenutak ustanovljena Euharistije – Svete pričesti, Isusove trajne prisutnosti među nama pod prilikama kruha i vina. Veliki petak je Dan Isusove Muke i smrti. Strogi post i nemrs je za sve koje to dob obavezuje i zdravlje dopušta. Sabranost i tišina, zemlja miruje, ne rade se težački poslovi. Križni put u 15 sati i molitvu na Isusovom grobu predvodili su članovi našega KUD-a. Obredi započinju u tihoj molitvi. Svećenik i poslužnici prostreti pred oltarom a vjernici klečeći u klupama mole u tišini. Nakon toga zbornom molitvom započinje služba riječi u kojoj središnje mjesto toga dana zauzima izviješće Muke po Ivanu. Apostol Ivan bi je do kraja uz Isusa i pod njegovim križem i zato je taj opis najdramatičniji i najvjerodostojniji. Nakon čitanja Muke i kratke homilije slijedi sveopća molitva koju predmoli svećenik a narod poklicima odgovara. Drugi dio obreda je otkrivanje Križa i klanjanje Križu. Taj dan nema svete mise po čitavome svijetu i zato je Križ kao znak mučila kao znak mučila i žrtve znak našeg okupljanja i čašćenja. Treći dio obreda je Sveta Pričest a nakon zahvale razlaz vjernika u tišini. Velika subota dan je šutnje i ozbiljnosti, slika te šutnje je odsutnost euharistije, ozbiljnosti ogoljeni oltar. Vjernici posjećuju Božji grob koji je postavljen na svečanom mjestu u crkvi. Tijekom dana vjernici dolaze moliti i klanjati se Isusovoj žrtvi s vjerom u njegovo uskrsnuće. Osobito roditelji dovode djecu i tumače im uz Božji grob središnja otajstva naše katoličke vjere. Uz grob drže „stražu“ vatrogasci, skijaši, nogometaši, umirovljenici, planinari, vinari, lovci, članovi malonogometnog kluba, općinsko vijeće, motoristi, članovi KUd- a, čitači i ministranti. Obredi Velike subote sadrže više elemenata a) BLAGOSLOV VATRE i SLUŽBA SVIJETLA (ponesite svijeće) b) KRSNA SLUŽBA c) MISA USKRSNUĆA d) USKRSNI BLAGOSLOV HRANE U subotu navečer u 21 sati započinje najsvečanije bdijenje koje crkva poznaje. Početak je ispred crkve gdje se na prikladnom mjestu blagoslivlja novi oganj na kojem se pali uskrsna svijeća. Na svijeću se utiskuju simboli Isusove muke i uskrsnuća. Pet zrna tamjana označava pet Isusovih rana, Križ označava muku i pobjedu, tekuća godina označava da je Isus gospodar vremena a grčka slova alfa i omega označavaju Krista kao početak i dovršetak svega. Svijeća se unosi u crkvu gdje narod pali svoje za to pripremljene svijeće i tako se svjetlost sve više širi. Svijeća se postavlja u Svetište, iskaže joj se štovanje kađenjem i pjevanjem svečanog hvalospjeva. Slijede čitanja koja označavaju cijelu povijest našega spasenja. Drugi dio bdijenja su čitanja Riječi Božje koje govore o stvaranju svijeta i čovjeka i o njegovu otkupljenju od grijeha i smrti. Nakon čitanja zapjeva se svečana pohvala Bogu (Slava Bogu na visini) i zvona navijeste uskrsnu radost. Nakon homilije dolazi krsna služba, blagoslov vode za krštenja, obnova krsnih obećanja i blagoslivljanje naroda sa svetom vodom. Na završetku svete Mise slijedi uskrsni blagoslov jela i vjernici se u radosti vraćaju u svoje domove.

GALERIJA

Cvjetnica

O nedjelji Muke Gospodnje – Cvjetnici – upriličen je spomen Gospodnjega ulaska u Jeruzalem blagoslovom maslinovih, palminih i drugih grančica na početku jutarnje svete mise koju je predslavio preč. Matija Pavlaković, rektor Sjemeništa na Šalati te procesijom prije svečane poldanje svete mise koja je tradicionalno započela na Kalvariji i u kojoj su mašući grančicama okupljeni vjernici pošli prema župnoj crkvi. U službi riječi naviješten je izvještaj muke po Marku koju su ove godine po prvi puta pjevali članovi našeg zbora mladih ” Note Ljubavi”. Tijekom cijeloga dana župljani i hodočasnici svetom Antunu mogli su sudjelovati u korizmenoj akciji Karitasa naše župe u kojoj su volonteri i vrijedne domaćice pripremili kolače i prigodne uskrsne ukrase. Kupnjom se sudjeluje u darivanju siromašnih i potrebnih obitelji s područja Župe. Popodne u tri sata križni put na Kalvariji predvodili su naši mladi pjevači, a večernju svetu misu u kapeli sv. Roka predslavio je don Mladen Delić.

GALERIJA

Djelotvorna ljubav na djelu

Tijekom korizme volonteri našega Caritasa marljivo su u radionicama pripremali razne rukotvorine koje su župljani mogli kupiti nakon svetih misa. Na Cvjetnicu su pripremili uz pomoć vrijednih domaćica kolače koje su također ponudili župljanima kako bi osigurali potrebna sredstva za štićenike župnog Caritasa. U akciju prikupljanja namirnica koja je bila organizirana po našim bistranskim dućanima i ove su se godine nesebično uključili i naši mladi pa su u West Gateu i oni prikupljali pomoć da bi se potrebitima osigurali prigodni blagdanski paketi s potrepštinama. Prije svetih misa naši su si vjernici mogli nabaviti i maslinove grančice i tzv. jagnuše koje su napravili udruga Potepuhi te su i na taj način pomogli u ostvarenju ove plemenite akcije. Neka dobri Bog nagradi svakoga za uloženi tud i ljubav, za dobra djela i služenje.

GALERIJA